O EMOCIJAMA

Kao što se mentalnom zdravlju općenito nije posvećivalo pažnje u prošlosti, tako se pažnja nije posvećivala ni emocijama koje su dio mentalnog zdravlja, dok je rad na emocijama nužan za održavanje mentalne higijene.

Održavana mentalna higijena odnosi se na osjećaj psihološkog blagostanja u kojem je osoba zadovoljna sa sobom, odnosima, svojim poslom i životom općenito. Život nam od malih nogu nosi određene probleme i stresne situacije pri čemu djeca imaju reakcije koje nose određene posljedice po njihovo mentalno zdravlje.

Kako bismo vam približili temu emocija i podlogu ove kampanje, donosimo objašnjenja i informacije o emocijama temeljene na znanstvenim spoznajama.

Što su emocije?

Emocije su psihološki odgovor na doživljenu situaciju, manifestiraju se izrazima lica i tijela (gestikulacija i mimika) te verbalno (govorom), a ovise o prethodnom iskustvu, odgoju, temperamentu i utjecaju okoline.

Prema stručnoj definiciji određenih autora, emocije su reakcije koje upravljaju nečijim ponašanjem i služe kao informacije koje nekome pomažu postići određene ciljeve. Emocije uključuju najmanje sljedeće četiri sastavnice:

1.Izražajnu ili motoričku komponentu

2.Iskustvenu sastavnicu

3.Regulatornu sastavnicu

4.Sastavnicu prepoznavanja ili obrade 

Prva sastavnica jest sposobnost izražavanja emocija izrazom lica, držanjem tijela i tonom glasa.

Druga sastavnica jest naša svijest o onom što osjećamo. Osjećajna stanja posljedica su signala koji stižu iz našeg središnjeg živčanog sustava (npr. broj otkucaja srca), povratnih informacija naših izraza lica te naših tumačenja onoga što se događa i u nama i u okolišu. Često se događa da postoji nesklad između onoga kroz što naše tijelo prolazi te naše sposobnosti da toga budemo svjesni. Razlozi za to su to što se obrada emocionalnog konteksta često javlja izvan naše svijesti te složenost emocionalnih stanja koja često onemogućuje verbalno priopćavanje onoga što svjesno doživljavamo.

Treća sastavnica se odnosi na kontroliranje prirodnih poriva povezanih s određenim emocijama, a četvrta na sposobnost prepoznavanja emocija koje osjećaju druge osobe obradom njihovih izraza lica, držanja tijela te tona glasa i brzine govora.

U čemu se očituje važnost emocija?

Kada osoba osjeti određenu emociju, ona reagira s obzirom na doživljenu emociju. Način na koji će se nositi i reagirati s tom emocijom, uvelike određuje daljnje korake razvoja situacije, a dugoročno određuje psihičku stabilnost djeteta/osobe.

Nečije emocije, njihov intenzitet te nečija sposobnost kontrole tih emocija čine formulu koja otkriva razinu društvenog funkcioniranja te osobe.

Specifično, sposobnost prepoznavanja i regulacije emocije značajno utječe na djetetovo mentalno zdravlje pošto navedene sposobnosti, ako su adekvatno razvijene, omogućavaju nošenje s različitim socijalnim situacijama, potiču prosocijalno ponašanje te smanjuju agresivno ponašanje. Također, istraživanja koja se bave konstruktom emocionalne inteligencije, pokazuju kako su sposobnosti regulacije i razumijevanja emocija prediktori školske uspješnosti.

Istraživala se i povezanost poremećaja u ponašanju i sposobnosti razumijevanja emocija, a rezultati uglavnom idu u smjeru da djeca koja imaju veću sposobnost razumijevanja emocija, manje imaju poremećaje u ponašanju.

U današnje vrijeme od mentalnih oboljenja među mladima najčešće se nalazi anksioznosti i depresije, što je nerijetko posljedica interpersonalnih odnosa odnosno krive interpretacije prepreka u održavanju odnosa dok navedeno može dovesti do razvojnih kriza i razvijanja loših socijalnih odnosa.

Situacija u školama također nije bajna, škole kao odgojno-obrazovne institucije primarno su usmjerene na učenje i bogaćenje činjeničnih znanja kod učenika. Odgojni dio bazira se uglavnom na pedagoškim metodama i mjerama, dok je razvijanje ostalih vještina (pr.socijalnih, emocionalnih, komunikacijskih) kod učenika minimalno.

U jednom istraživanju na području RH dobiveni su rezultati koji pokazuju kako je 75% učenika izvijestilo da su emocije koje prevladavaju u školskom okruženju zabrinutost, nervoza i uplašenost.

Možemo zaključiti da dijete koje je sposobno osvijestiti i identificirati vlastitu emociju, povezati je sa situacijom te se nositi s tom emocijom jeste dijete koje će razvijati adaptivne načine reagiranja u stresnim situacijama, lakše će prepoznavati emocije kod drugih te će znati reagirati na njih s razumijevanjem, empatijom i asertivnom komunikacijom (komunikacija u kojoj se uvažava drugu osobu i njezine potrebe kao i sebe i svoje potrebe).

Emocionalni razvoj djece

Prema nekim autorima koji su se bavili istraživanjem emocionalnog razvoja, prva iskustva, ponašanje i emocije u ranoj životnoj dobi, važni su za emocionalno i psihičko funkcioniranje tijekom cijelog života. Pretpostavljaju da je afektivan razvoj prethodnica nekim komponentama mišljenja i kognicije, zbog čega je ključan zdravi afektivan razvoj djeteta.

U globalu bi faze emocionalnog razvoja mogli podijeliti u tri skupine:

1.Usvajanje emocija

Odnosi se na refleksne reakcije, karakteristike temperamenta te usvajanje određenih emocionalnih obilježja, a odvija se u ranom djetinjstvu. Osnovne emocije zahvaćene projektom #recimikakosi – Roditelji za djecu, zapravo se mogu prepoznati u vrlo ranom djetinjstvu.

2.Diferenciranje emocija

Diferenciranje emocija odnosi se na povezivanje i odvajanje izraza i osjećaja u odnosu na određeni kontekst ili ponašanje. U toj fazi mogu se modificirati signali iz okoline što je pod utjecajem kulture i obiteljskih obrazaca ponašanja. U toj fazi djeca nauče kako su određene emocionalne reakcije u skladu s očekivanjima okoline/društva te počinju učiti strategije koje im omogućavaju da minimaliziraju ili pretjerano naglašavaju svoje emocije.

Složene emocije počinju se javljati u drugoj polovici druge godine života (pr. ljubomora, empatija, zatim nešto kasnije ponos, krivnja sram, prkos..).

3.Transformacija (preobrazba) emocija

Ova faza je najsloženija, a sastoji se od dva procesa.

Prvi proces odnosi se na načine na koje emocionalno stanje osobe oblikuje njezine procese razmišljanja, učenja te pripremu za (re) akciju.

Drugi proces odražava mogućnost promjene emocionalnog stanja s obzirom na iskustvo i znanje koje je osoba sama konstruirala. 

U toj fazi važna je i emocionalna kontrola, a odnosi na strategije koje se koriste kako bi se intenzitet ili trajanje emocionalnog stanja dovelo na ugodnu razinu koja nam omogućava ostvarenje ciljeva. Da bi to mogli, potrebno je da su prethodno razvijene određene kognitivne sposobnosti poput usmjeravanja pažnje, inhibiranja misli, planiranje. Uz navedeno, za kontrolu emocija potrebno je da bude razvijeno voljno upravljanje u koje je potrebno uložiti trud. Takva kontrola s naporom postupno se poboljšava kako se razvija mozak i uz pomoć roditelja/skrbnika koji pomažu djeci u razvijanju strategija upravljanja intenzivnim emocijama.

Utjecaj roditeljskog odgoja na emocionalni razvoj djeteta

Kako generalno na sveukupni psihološki razvoj, tako roditeljski odgoj značajno utječe i emocionalni razvoj djeteta. Roditelji su prvi modeli po kojima dijete uči, a način na koji se roditelji nose s emocijama i način na koji uče djecu kako da se nose s emocijama obilježit će dijete.

Ono što je veoma važno za napomenuti pri odgoju vezanom uz emocije, je to da dijete ima pravo osjećati svaku emociju i da zbog toga ne bi nikako smjelo biti kažnjeno. Uloga roditelja je da pomogne djetetu u prepoznavanju specifične emocije, adresiranju i regulaciji emocije.

Regulacija emocija nije isto kao i neizražavanje ili potiskivanje emocija. Primjerice, ako je dijete ljuto jer ne može dobiti to što je htjelo, regulacija bi bila da u toj situaciji ne vrišti i ne ozljeđuje sebe i/ili druge već da ljutnju izrazi drugim kanalima – plakanjem, vikanjem u jastuk ili udaranjem jastuka i sl.

Ako se u obitelji otvoreno govori o osjećajima, dijete će svoje emocije lakše moći izraziti, a bit će i više svjesno tuđih emocija. Kako bi se moglo adekvatno izraziti, potrebno je dijete upoznavati s emocionalnim rječnikom, što se uz “običan” razgovor, može još postići kroz crteže, zajedničko gledanje crtića te igru s djetetom.

Dragi roditelji/skrbnici i ostali, ovim člankom htjeli smo vas educirati o emocijama i njihovoj važnosti te vam osvijestiti koliki utjecaj imate na emocionalni razvoj djeteta.

Pitajte svoje dijete svaki dan kako je. Pričajte s njim zašto se osjeća upravo tako kako se osjeća. Utješite ga i ohrabrite. Imajte na umu da će vaše dijete kopirati vaše emocionalne reakcije :).

Ako do sad niste imali priliku, učite sa svojim djetetom zašto su emocije važne, kako ih raspoznati, kako njima upravljati i kako ih kontrolirati.